profile

tagboard
I moj odnos prema vremenu izmenio se. Pre sam strepeo od najmanje praznine u moru vremena, kao od ponora. Sad te praznine i ne osećam. Ide vreme, i ja sa njim; sve ima svoj čas i svoje mesto. Naročito nema one dosade ni onog nestrpljenja, ni želje da se skrati i ubrza vreme koje prolazi. Čemu ubrzavati dolazak trenutka koji i tako mora doći? Uopšte se moje misli sve manje kreću u budućnosti. Sav sam u sadašnjosti.

affiliates
"Neću da joj kažem, neću da kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene mnogo znači, sve znači, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrđen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to, uznemiren sam samo da li ću uspjeti da budem dovoljno prisutan. I kako ću preboljeti ovaj krug praznine što počinjem da osjećam oko sebe. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje, ne bi vrijedilo ako bih je nagovorio."

credits
Counter:25718
Desings:FaceDown
10.09.2016.

tempus..

Sinoc mi je utroba zatreperila od treme.. A ishod jos uvijek nije poznat. Jednom sam temom vratila iscekivanje poruka, preslusavanje najljepsih ljubavnih balada.. Iako je zatisje, nadam se da ce nas pogoditi ljubavna bura u skorije vrijeme. Trenutno ne znam sta sam napisala, ali volim ovdje zabiljeziti sve bitne datume.

07.09.2016.

Lukavo i slatkorjecivo..

Sad sam nakon dugo vremena cula Libar. Vratila bi se u trenutak kad slusamo tu pjesmu na mom starom telefonu, na nasem mjestu. Ja se tek zaljubila, pricas mi, pjevas mi, ja te samo posmatram. Bilo me sram zagrliti te, jer sam mislila da ces iz zagrljaja naslutiti da sam presla granicu koju smo jedno drugom obecali da necemo preci. Smijem ti veceras pisati dok spavas. Zaboravicu da si daleko, zaboravicu da me bolis, da mi falis i da ne mogu vise ni dana bez tebe kraj sebe. Zamislicu da si tu i da si me dovezao kuci i otisao da spavas. Vec mi suze naviru ali slagacu sebe da si jos tu. Lezim i cekam poruku za laku noc a nisam sigurna ni hoce li doci, mirisem na tebe i plasim se sto sam prekrsila nase pravilo. Rekli smo da se ne smijemo zaljubiti. To nikako ne smijemo. I necemo, rekli smo. Mislim, ma briga me, s tobom mi je svaki minut zanimljiv, ako smo osudjeni na propast zbog toga neka se i desi, znam da ne mogu sprijeciti, neka bude kako mora. Okrenem se na drugu stranu i pomislim, ma ne dam te dalje od sebe, ici cu polako, razvit cu taktiku, zaljubices se ti.. Vec odavno ne gledam poruke koje on nije poslao, vec dugo nisam pozeljela nikog drugog pored sebe. Evo prosla je godina i po. Ja jos uvijek nisam prosla pored nekog ko bi te mogao zamijeniti bar na tren. Od tad sam prestala posmatrati muskarce pored sebe, prestala sam se vracati i traziti u proslosti. S tobom ne tracim vrijeme. S tobom sam krenula dalje, gledajuci naprijed. Dok o svemu razmisljam, stize tvoja poruka za laku noc. Ostavim telefon, zaspim s mislima da cu ti vec za dva dana ponovo biti u zagrljaju.. Ne znam kad ces doci, jos nisam zaspala i znam da nisi tu.. " .. Dajem ti note i verse, sve moje sarene perle na dar.. "


Stariji postovi