profile

tagboard
I moj odnos prema vremenu izmenio se. Pre sam strepeo od najmanje praznine u moru vremena, kao od ponora. Sad te praznine i ne osećam. Ide vreme, i ja sa njim; sve ima svoj čas i svoje mesto. Naročito nema one dosade ni onog nestrpljenja, ni želje da se skrati i ubrza vreme koje prolazi. Čemu ubrzavati dolazak trenutka koji i tako mora doći? Uopšte se moje misli sve manje kreću u budućnosti. Sav sam u sadašnjosti.

affiliates
"Neću da joj kažem, neću da kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene mnogo znači, sve znači, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrđen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to, uznemiren sam samo da li ću uspjeti da budem dovoljno prisutan. I kako ću preboljeti ovaj krug praznine što počinjem da osjećam oko sebe. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje, ne bi vrijedilo ako bih je nagovorio."

credits
Counter:28271
Desings:FaceDown
09.08.2017.

*

Ranije sam se stizala opravdavati zasto nisam mogla doci. Sad imam druge prioritete koji mi znace buducnost, hrpu obaveza koje se namecu i koje se u datom roku trebaju izvrsiti. U kojem god da ste dijelu svijeta, princip sloma zivaca oko dokumenata se poprilicno svodi na isto. Konacno zavrseno i to poglavlje prosle sedmice. Fale mi prijateljice ali jednom je i meni dosadilo pravdati se. Svaka od njih se u nekom trenutku zivota nasla u situaciji u kojoj sam ja ranije bila ali se nije opravdavala. Jedina ja sam to cinila, osjecajuci se duznom da kazem zbog cega me nema. Sest mjeseci putovanja tamo ovamo, cekanja, nerviranja, straha i na kraju bola. Zadesilo me nesto sto i dan danas nisam prezivjela, neko koga jos uvijek sanjam skoro svake noci i neko ko mi fali do srzi nije vise tu.. Niko me od njih nije pitao kako sam. Ne znam, mozda nisam zasluzila obzirom da se i one bave svojim prioritetima kao i ja svojim. Ako neciji posao moze biti izgovor da ne dodje na kafu par puta, tako i ja imam prioritet da trebam vidjet roditelje, rodbinu i trebam pokupiti dokumente i sve to zavrsiti u roku od pet dana. Jos ti jave da fali papir, pa putuj nazad 12h da bi se na vrijeme predao. Niko nije shvatao, niko ni sad ne shvata. Javim im se jednom nakon onoga sto sam dozivjela, nakon sto sam malo dosla sebi ako se tako moze reci,i zamislite samo, nijedna nije odgovorila na poruku. Prije sam se pravdala, a sad, posto vidim da se gleda samo jesi li dosao na kafu bez obzira sta ti se desava, zaista vise ne vidim potrebu da bilo kome objasnjavam svoje postupke. Niko ih ni meni nije objasnjavao. Nikad. Hvala za sve te godine prelijepog prijateljstva, ocigledno je da se ne moze odrzati na daljinu, jer se toboze ne uspjevamo vidjati.

30.04.2017.

x

A sta ako sjecanje oduva jaka oluja?
A sta cu ako i ljubav prema ljetnim kisama odnese negdje u nepovrat?
Ako se probudim iz ovog sna i shvatim da ne postoji nista sto je moje, ni miris zimske veceri, zapaljene cigarete, tvoje promrzle ruke, da li ce zivot biti isti?
Cesto sanjam budna.
Dugo se iz snova ne budim. Tamna sjenka me uzme za ruku i dok je ja slijedim trceci, trgne me iz sna.
Prepoznaj me u svakom sljedecem glasnom iskrenom smijehu.
Kad bi samo znao koliko je noci dozivalo tvoje ime, koliko je slika u ocima ostalo.
A tebe sam u sebi cuvala.
Cuvala sam svoje bokove za tvoje ruke, poklonila sam ti svaki pedalj tijela svog.


Stariji postovi