profile

tagboard
I moj odnos prema vremenu izmenio se. Pre sam strepeo od najmanje praznine u moru vremena, kao od ponora. Sad te praznine i ne osećam. Ide vreme, i ja sa njim; sve ima svoj čas i svoje mesto. Naročito nema one dosade ni onog nestrpljenja, ni želje da se skrati i ubrza vreme koje prolazi. Čemu ubrzavati dolazak trenutka koji i tako mora doći? Uopšte se moje misli sve manje kreću u budućnosti. Sav sam u sadašnjosti.

affiliates
"Neću da joj kažem, neću da kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene mnogo znači, sve znači, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrđen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to, uznemiren sam samo da li ću uspjeti da budem dovoljno prisutan. I kako ću preboljeti ovaj krug praznine što počinjem da osjećam oko sebe. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje, ne bi vrijedilo ako bih je nagovorio."

credits
Counter:36089
Desings:FaceDown
15.11.2019.

*imback

Fali mi ovaj prostor, ovdje gdje se mogu bez ikakvog ustrucavanja izraziti, prenijeti svoje emocije i izlijeciti sama sebe. Istina kazu, kad si sretan manje pises i manje se izrazavas. Nemam ni mnogo vremena da se posvetim ovom blogu kao prije, ali svako malo kad mi nedostaju porodica i prijatelji, sjetim se da bih se ovdje mogla sasvim slobodno otvoriti i pricati sta mi je na dusi nekom neznancu koji cita. Pronasla sam se u necemu drugom a opet se tice pisanja, ali i moje ogromne ljubavi prema sminkanju, ko zeli da vidi o cemu je rijec, ostavit cu link. https://www.facebook.com/karicmakeup/ Puno toga se izdesavalo u posljednjih par godina, zadnje godine su bile pozitivne u mom zivotu, nekako se pocinjem vise snalaziti na ovoj tudjoj zemlji, koracajuci i udisuci isti vazduh sa svojim najblizim. U medjuvremenu sam dobila slatku malu djevojcicu, nemir, lopovcic, ne znam na koga lici osobinama. (na mene) hahaah :) Muz je postao dosta uspjesniji na svom poslu, imamo uigran ritam, iako su nas godine ucinile zrelijim pred javnosti, iste smo one dvije osobe s naseg pocetka medju nasim zidovima. Volim te zbog svega sto jesi, zbog najvece podrske koju od tebe dobijam i sto je saljes nazad nasoj kcerki. Volim i tebe, drugarice koja ovo citas. <3

18.10.2017.

Post o zahvaljivanju :D

Veceras sam ti sva u proslosti, u nasim pocecima. Volim da se vratim tamo gdje je sve pocelo, pa da nas odatle posmatram.
Zelim da znas da si jedinstven, ali i da to nisu samo otrcane rijeci. Odavno je sve sto je bilo ''otrcano'', s tobom pronaslo znacaj.
Hvala ti sto si njezan i pazljiv. Hvala sto si naucio da budes najveca maza na svijetu i ostao u isto vrijeme najhrabriji od svih i moja najveca podrska. Neizmjerno ti hvala sto me ne slusas kad pricam, ali djelima pokazes da ipak cujes sve sto izgovorim. Sad kad smo ti i ja porodica, mogu da sebi dam za pravo da kazem da boljeg ne bih nikad pronasla.
Sjecam se sad, davno nekad sam nas sanjala u zajednickom stanu, istina, vrata su bila drugacija i zaljubljena sam kuhala neko jelo za tebe. U snovima, sebi uvijek mozemo prilagoditi situacije koje nam se najvise svidjaju. Dok pisem ovo u nasem stanu, otkrivam da zivim svoj san sa mnogo vise ljubavi, u javi te docekujem sretnija nego kad sam samo sanjarila o tome.
Zato nedjelje koje sam mrzila, sad volim, jer te budim ujutro pa dugo pricamo, skakljamo se i tucemo jastucima. Priznaj da me ne pustis svaki put da te pobijedim.
Luk sa zadovoljstvom sijecem, jer ga ti volis jesti.
Idem s tobom na utakmice, jer volis gledati fudbal.
Zauzvrat, naucio si mi skuhati kafu, koju ne pijes i ne volis.
Ides sa mnom u soping, pa trazis stolicu da sjednes. :)
Zavolio si fotografisanje, jer svakom fotografijom zabiljezimo posebni i ne bas tako posebni trenutak, al shvatio si poentu.
Gledamo serije zajedno.
Obuces majicu koju najvise volim, izadjemo, pa se pretvaramo da smo jos uvijek u vezi i da kasnim kuci.
S tobom je svaki novi dan zanimljiv. S tobom se smijem i zaljubljena sam u tebe.
Hvala sto si bas takav, moj muz.

PS. A ti, koliki manijak moras bit da i dalje pratis moj blog?


Stariji postovi