profile

tagboard
I moj odnos prema vremenu izmenio se. Pre sam strepeo od najmanje praznine u moru vremena, kao od ponora. Sad te praznine i ne osećam. Ide vreme, i ja sa njim; sve ima svoj čas i svoje mesto. Naročito nema one dosade ni onog nestrpljenja, ni želje da se skrati i ubrza vreme koje prolazi. Čemu ubrzavati dolazak trenutka koji i tako mora doći? Uopšte se moje misli sve manje kreću u budućnosti. Sav sam u sadašnjosti.

affiliates
"Neću da joj kažem, neću da kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene mnogo znači, sve znači, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrđen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to, uznemiren sam samo da li ću uspjeti da budem dovoljno prisutan. I kako ću preboljeti ovaj krug praznine što počinjem da osjećam oko sebe. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje, ne bi vrijedilo ako bih je nagovorio."

credits
Counter:29452
Desings:FaceDown
18.10.2017.

Post o zahvaljivanju :D

Veceras sam ti sva u proslosti, u nasim pocecima. Volim da se vratim tamo gdje je sve pocelo, pa da nas odatle posmatram.
Zelim da znas da si jedinstven, ali i da to nisu samo otrcane rijeci. Odavno je sve sto je bilo ''otrcano'', s tobom pronaslo znacaj.
Hvala ti sto si njezan i pazljiv. Hvala sto si naucio da budes najveca maza na svijetu i ostao u isto vrijeme najhrabriji od svih i moja najveca podrska. Neizmjerno ti hvala sto me ne slusas kad pricam, ali djelima pokazes da ipak cujes sve sto izgovorim. Sad kad smo ti i ja porodica, mogu da sebi dam za pravo da kazem da boljeg ne bih nikad pronasla.
Sjecam se sad, davno nekad sam nas sanjala u zajednickom stanu, istina, vrata su bila drugacija i zaljubljena sam kuhala neko jelo za tebe. U snovima, sebi uvijek mozemo prilagoditi situacije koje nam se najvise svidjaju. Dok pisem ovo u nasem stanu, otkrivam da zivim svoj san sa mnogo vise ljubavi, u javi te docekujem sretnija nego kad sam samo sanjarila o tome.
Zato nedjelje koje sam mrzila, sad volim, jer te budim ujutro pa dugo pricamo, skakljamo se i tucemo jastucima. Priznaj da me ne pustis svaki put da te pobijedim.
Luk sa zadovoljstvom sijecem, jer ga ti volis jesti.
Idem s tobom na utakmice, jer volis gledati fudbal.
Zauzvrat, naucio si mi skuhati kafu, koju ne pijes i ne volis.
Ides sa mnom u soping, pa trazis stolicu da sjednes. :)
Zavolio si fotografisanje, jer svakom fotografijom zabiljezimo posebni i ne bas tako posebni trenutak, al shvatio si poentu.
Gledamo serije zajedno.
Obuces majicu koju najvise volim, izadjemo, pa se pretvaramo da smo jos uvijek u vezi i da kasnim kuci.
S tobom je svaki novi dan zanimljiv. S tobom se smijem i zaljubljena sam u tebe.
Hvala sto si bas takav, moj muz.

PS. A ti, koliki manijak moras bit da i dalje pratis moj blog?

09.08.2017.

*

Ranije sam se stizala opravdavati zasto nisam mogla doci. Sad imam druge prioritete koji mi znace buducnost, hrpu obaveza koje se namecu i koje se u datom roku trebaju izvrsiti. U kojem god da ste dijelu svijeta, princip sloma zivaca oko dokumenata se poprilicno svodi na isto. Konacno zavrseno i to poglavlje prosle sedmice. Fale mi prijateljice ali jednom je i meni dosadilo pravdati se. Svaka od njih se u nekom trenutku zivota nasla u situaciji u kojoj sam ja ranije bila ali se nije opravdavala. Jedina ja sam to cinila, osjecajuci se duznom da kazem zbog cega me nema. Sest mjeseci putovanja tamo ovamo, cekanja, nerviranja, straha i na kraju bola. Zadesilo me nesto sto i dan danas nisam prezivjela, neko koga jos uvijek sanjam skoro svake noci i neko ko mi fali do srzi nije vise tu.. Niko me od njih nije pitao kako sam. Ne znam, mozda nisam zasluzila obzirom da se i one bave svojim prioritetima kao i ja svojim. Ako neciji posao moze biti izgovor da ne dodje na kafu par puta, tako i ja imam prioritet da trebam vidjet roditelje, rodbinu i trebam pokupiti dokumente i sve to zavrsiti u roku od pet dana. Jos ti jave da fali papir, pa putuj nazad 12h da bi se na vrijeme predao. Niko nije shvatao, niko ni sad ne shvata. Javim im se jednom nakon onoga sto sam dozivjela, nakon sto sam malo dosla sebi ako se tako moze reci,i zamislite samo, nijedna nije odgovorila na poruku. Prije sam se pravdala, a sad, posto vidim da se gleda samo jesi li dosao na kafu bez obzira sta ti se desava, zaista vise ne vidim potrebu da bilo kome objasnjavam svoje postupke. Niko ih ni meni nije objasnjavao. Nikad. Hvala za sve te godine prelijepog prijateljstva, ocigledno je da se ne moze odrzati na daljinu, jer se toboze ne uspjevamo vidjati.


Stariji postovi