profile

tagboard
I moj odnos prema vremenu izmenio se. Pre sam strepeo od najmanje praznine u moru vremena, kao od ponora. Sad te praznine i ne osećam. Ide vreme, i ja sa njim; sve ima svoj čas i svoje mesto. Naročito nema one dosade ni onog nestrpljenja, ni želje da se skrati i ubrza vreme koje prolazi. Čemu ubrzavati dolazak trenutka koji i tako mora doći? Uopšte se moje misli sve manje kreću u budućnosti. Sav sam u sadašnjosti.

affiliates
"Neću da joj kažem, neću da kažem, žao mi je, boli me, želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. Ne iz sujete, već iz potrebe, koja za mene mnogo znači, sve znači, da budem bezuslovno prihvaćen na ovom prelasku u život koji se još ne pokazuje, u kojem ću biti potvrđen ili odbačen. Kažem: odbačen, a ne vjerujem u to, uznemiren sam samo da li ću uspjeti da budem dovoljno prisutan. I kako ću preboljeti ovaj krug praznine što počinjem da osjećam oko sebe. Zato sam želio da stane uza me, hvatao sam se za nju, gurao je da pobijedi oklijevanje, činila mi se dovoljno sigurna da me podrži. Ali, bilo je važno da to učini sama, od svoje volje, ne bi vrijedilo ako bih je nagovorio."

credits
Counter:27398
Desings:FaceDown
30.04.2017.

x

A sta ako sjecanje oduva jaka oluja?
A sta cu ako i ljubav prema ljetnim kisama odnese negdje u nepovrat?
Ako se probudim iz ovog sna i shvatim da ne postoji nista sto je moje, ni miris zimske veceri, zapaljene cigarete, tvoje promrzle ruke, da li ce zivot biti isti?
Cesto sanjam budna.
Dugo se iz snova ne budim. Tamna sjenka me uzme za ruku i dok je ja slijedim trceci, trgne me iz sna.
Prepoznaj me u svakom sljedecem glasnom iskrenom smijehu.
Kad bi samo znao koliko je noci dozivalo tvoje ime, koliko je slika u ocima ostalo.
A tebe sam u sebi cuvala.
Cuvala sam svoje bokove za tvoje ruke, poklonila sam ti svaki pedalj tijela svog.

29.04.2017.

*

https://www.youtube.com/watch?v=Td9tYLNjSRc

Jel moguce da ovoj pjesmi ima 16 godina?


Stariji postovi